Posljednji pozdrav Bogumiru Jambrošiću (1939. – 2025.)

S velikom tugom i poštovanjem javljamo da nas je iznenada napustio Bogumir Jambrošić, istaknuti sportaš, dugogodišnji sportski djelatnik i jedan od najvažnijih ljudi u povijesti hrvatskog mačevanja.

Rođen 1939. godine, mačevanjem se počeo baviti 1952., a tijekom svoje iznimne karijere osvojio je četiri naslova seniorskog prvaka Jugoslavije u floretu, nastupao za reprezentaciju te bio dio ekipe koja je čak 22 puta osvajala naslov ekipnog prvaka.

Osim kao sportaš, isticao se kao čelnik Mačevalačkog kluba Mladost, Mačevalačkog saveza Zagreba i Hrvatskog mačevalačkog saveza. Njegovom zaslugom mačevanje je dobilo specijaliziranu dvoranu u Domu sportova, a međunarodno priznanje hrvatskog mačevanja nakon osamostaljenja velikim je dijelom rezultat upravo njegovog truda i sportskog ugleda.

Prevodio je pravila mačevanja, sudjelovao u organizaciji Univerzijade 1987., a svoju ljubav prema sportu prenio je i na kćer Andreu, višestruku državnu prvakinju.

Bogumir Jambrošić ostat će u našim sjećanjima kao istinski zaljubljenik u mačevanje, kojemu je posvetio cijeli život. Izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji i prijateljima.

🕯️ Ispraćaj će se održati u petak, 11. travnja 2025., u 10:40 sati na Krematoriju u Zagrebu.

Počivao u miru.

U nastavku možete pročitati kratku biografiju koju je priredio g. Sanjin Kovačić

Iznenada nas je napustio Bogumir Jambrošić (86), višestruki prvak u mačevanju i uspješni sportski djelatnik.

Rođen 11.siječnja 1939. godine, po struci geolog, mačevanjem se počeo baviti 1952. godine u Mačevalačkom klubu Jedinstvo, zagrebačkom klubu koji je djelovao u prostorijama ranijeg sportskog društva Makabi, u Palmotićevoj ulici. Kasnije je prešao u Akademski mačevalački klub Mladost, gdje je uz sportsku karijeru bio i dugogodišnji predsjednik, a kasnije počasni predsjednik.

Trener mu je bio proslavljeni Vladimir Mažuranić, a trenirao je floret, premda se uspješno natjecao i u maču, te povremeno u sablji. Četiri puta je osvajao naslov seniorskog prvaka Jugoslavije u floretu (1964., 1972.,1974. i 1975. godine), te je nastupao za reprezentaciju na prvenstvima Balkana. Akademski mačevalački klub Mladost predstavljao je svojevrsni fenomen, budući da je 22 puta osvajao naslov ekipnog prvaka Jugoslavije u muškom floretu, od čega 16 godina uzastopno (zadnji naslov 1976. godine), a Bogumir Jambrošić bio je u sastavu ekipe u većini tih nastupa.

Osim kao sportaš, istakao se i kao sportski djelatnik. Uz dugogodišnje predsjedavanje svojim klubom, bio je i više mandata predsjednik Mačevalačkog saveza Zagreba, te predsjednik Hrvatskog mačevalačkog saveza (1997. i 1998.). Najveće zasluge za mačevanje u Zagrebu (a posljedično i šire) Bogumir Jambrošić ima za uspješne pregovore sa Savezom za fizičku kulturu Zagreba, nakon kojih je mačevanje dobilo na stalno korištenje specijaliziranu dvoranu za trening u sastavu zagrebačkog Doma sportova. U Dom sportova su mačevaoci uselili 1972. godine nakon niza godina treniranja u neprikladnim prostorima školskih dvorana.

Za hrvatsko mačevanje Jambrošić je posebno zaslužan u zbivanjima 1991. godine, kada je tek osamostaljena Hrvatska pozvana od strane organizatora Europskog prvenstva u Beču (Austrijskog mačevalačkog saveza) da nastupi na tom natjecanju. Uspješnom sportskom diplomacijom Bogumir Jambrošić je privolio većinu zemalja sudionica da odobre taj nastup, premda je bilo otpora, budući da Hrvatska u tom trenutku još nije bila formalno članica Međunarodne mačevalačke federacije – što je ostvareno nekoliko mjeseci kasnije.

Razvoju hrvatskog mačevanja Bogumir Jambrošić je pridonio i prijevodom pravila mačevanja, koji je redovito osvježavao dugi niz godina, nakon promjena koje bi se donosile na kongresima FIE (Međunarodne mačevalačke federacije). Kraće vrijeme djelovao je i kao trener u svom klubu Mladost. Nositelj je zlatne značke Akademskog sportskog društva Mladost. Bio je i predsjednik odbora za mačevanje Univerzijade koja je održana u Zagrebu 1987. godine.

Bogumir Jambrošić ostat će u sjećanju kao istinski zaljubljenik u svoj sport mačevanje, kojemu je pridonio i kao natjecatelj i kao sportski djelatnik, te se nesebično zalagao za napredak svog kluba, mačevanja u Zagrebu i konačno hrvatskog mačevanja. Tom ljubavlju zarazio je i svoju kćer Andreu, koja je osvojila pet uzastopnih naslova seniorske prvakinje Hrvatske u floretu (1998. – 2002.), te nastupala za nacionalnu reprezentaciju.

Izražavamo sućut njegovoj obitelji i prijateljima!

Sanjin Kovačić

Izvori:

1) Enciklopedija fizičke kulture Leksikografskog zavoda u Zagrebu, Zagreb,

2) Kovačić, S; Kovačić, D; Knjiga o mačevanju, Zagreb, 2023.

3) Sjećanja Sanjina Kovačića

4) Sjećanja Aleksandra Kreizigera